Postoje ljudi koji u naše živote uđu tiho, a ostave trag koji nikada ne blijedi. Takav je bio naš Bepo Vučko, bivši učenik 3.h razreda, koji nas je prerano napustio u 19. godini života nakon duge i teške borbe s bolešću.
Teško je pronaći riječi koje mogu opisati tugu koju osjećamo. Još je teže prihvatiti da se opraštamo od mladića koji je, unatoč životnim izazovima, svaki dan nosio osmijeh, vjeru i nadu. Bepo je bio simbol hrabrosti. Borio se do posljednjeg trenutka, bez predaje, pokazujući svima nama što znači biti snažan kada je najteže.
Svojom dobrotom, vedrinom i nevjerojatnom životnom snagom osvojio je srca svojih prijatelja iz razreda, razrednika, profesora i svih djelatnika naše škole. Bio je mnogo više od učenika – bio je prijatelj, uzor i podsjetnik da su najveće životne vrijednosti ljubav, dobrota, zajedništvo i zahvalnost za svaki novi dan.
Od Bepa smo naučili lekciju koju nijedna učionica ne može prenijeti-da se istinska veličina čovjeka ne mjeri godinama života, nego snagom srca, osmijehom koji daruje drugima i tragom koji ostavlja iza sebe. Iako je njegov život bio prekratak, njegova hrabrost i plemenitost ostat će zauvijek dio naše škole i naših sjećanja.
Danas zajedno tugujemo s njegovim prijateljima iz razreda, razrednikom, profesorima i svim djelatnicima naše škole. U mislima smo ponajviše s njegovom obitelji, kojoj upućujemo iskrenu i duboku sućut. Neka vam ljubav koju je Bepo ostavio iza sebe bude snaga u trenucima neizmjerne boli.
Dragi Bepo, hvala ti što si nas naučio kako se voli život, kako se bori bez odustajanja i kako se i u najtežim trenucima može ostati čovjek velikog srca. Zauvijek ćeš živjeti u našim mislima, našim uspomenama i našim srcima.
Počivaj u miru, dragi Bepo. Tvoj osmijeh, hrabrost i dobrota zauvijek će ostati dio naše škole i naših srca. Nikada nećeš biti zaboravljen.
Tvoji prijatelji i nastavnici Turističko-ugostiteljske škole, Split
