Nematerijalna kulturna baština ima univerzalnu vrijednost za pojedince i društva. Važno ju je očuvati i prenijeti budućim naraštajima. Definirana je člankom 2. UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine i člankom 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u sklopu kojeg se u Registar kulturnih dobara mogu upisati: jezik, dijalekti, govori, usmena književnost, folklorno stvaralaštvo (ples, predaja, igra, obredi, običaji) te tradicijska umijeća i obrti.
Učenici 2. b., c. HTT na prijedlog prof. Dragun istražili su nematerijalnu baštinu svoga zavičaja, a i ostalih krajeva Lijepe naše kako bi u sklopu nastave Hrvatskoga jezika objasnili kako odabrana kulturna dobra utječu na oblikovanje kulturnog identiteta.
Nematerijalna kulturna baština Hrvatske,
Kantanje Gospina plača u Imotskome ,
Priprema tradicijskog jela – Soparnik,
Ručno klesanje kamena u Pučišćima,
